Peyton Heart Project ♡ Zlostavljanje među mladima

Tko? Što? Tko je Peyton? O čemu je ovaj post? Zašto ovaj post na beauty blogu? Zašto baš sad?

Peyton James je bio 13ogodišnji dječak koji je 8.10.2014. počinio samoubojstvo nakon dugotrajnog zlostavljanja od strane kolega iz razreda zbog boje njegovih zuba, izgleda, interesa i religije. Članak Daily Maila možete pronaći tu, a za službenu stranicu projekta klik tu.

13ogodišnji dječak koji je volio Pokemone, anime, knjige i Dr. Whoa je odlučio da njegov život vrijedi točno onoliko koliko drugi ljudi kažu, a ne koliko doista vrijedi. Mrzim kad se za ljude kažu da su umrli zbog samoubojstva. Nisu, samoubojstvo je način, a uzrok je depresija, financijski ili obiteljski problemi.

Sjetite se sebe sa 13 godina. Koliko god vas roditelji voljeli i marili za vas, bitno je biti kul, bitno je biti prihvaćen. Ima smisla, treba nam društveni kontakt i osjećaj pripadnosti, čak i najasocijalnijima od nas kao što nam je potrebna voda. Istina, možemo neko vrijeme bez nje, ali dođe do točke kad više ne možemo i ako vode nema, umiremo.

Ovaj post ide 15.01. online jer je 16.01.2017. dan Peyton Heart projekta, projekta gdje zlostavljana djeca i mladi crtaju srca na koži kao simbol onoga kroz što prolaze, kao ožiljak. Neki možda crtaju i po pravim ožiljcima.

Nije ugodna tema, znam, tema mentalnog zdravlja, ali ono što me nagnalo da ipak ponekad pišem o tome jest činjenica da svi imamo svojih problema, neki možda jesu za dijagnozu, neki nisu. Kad slomimo nogu, znamo što je problem, slomljena je kost i potrebno je mirovati kako bi zacijelila. Kad odjednom nemaš zraka u tramvaju ne znaš odakle je došlo ni kako to popraviti. Znaš samo da gdje god da kreneš nema zraka, znojiš se i osjećaš težinu na prsima. Neki možda i drhte, a poneki u potpunosti izgube svijest. Kao netko tko zna kako izgleda napadaj panike, znam da to nije niti izmišljeno niti hir.

Depresija je najizlječivija smrtonosna bolest na svijetu. Počne iz raznih razloga i tužno je kad uzme bilo koji život. Najtužnije je kad uzme mladi život, život koji je tako rano odustao od sam od sebe, a nije imao priliku vidjeti koliko zapravo može biti lijep.

Sjećam se, kad sam bila dijete par puta sam i ja bila zlostavljana od strane druge djece. Tipične stvari, razna imena i šale. Mislim da sam jednom čak i plakala zbog toga. Nije mi bilo jasno što to točno nije uredu sa mnom. Da je situacija bila ozbiljnija, a moji roditelji nisu znali, tko zna što bi se sve još dogodilo. Isto tako, bila sam i sa druge strane, zvala sam druge pogrdnim imenima. Tko zna koliko je ljudi plakalo zbog mene.

Danas je još teže izbjeći zlostavljanje od strane kolega iz razreda, a da stvari budu strašnije, teže je izbjeći i priliku da sam postaneš zlostavljač. Kad odrastemo, poneka šala na naš račun nas i neće zasmetati, loša odjevna kombinacija, zajedljiv komentar na nju ili grupno zezanje na račun trećeg kolege nije ništa pretjerano zabrinjavajuće jer postoje druge stvari koje sidre naš život – obitelj, posao, hobiji, prijatelji. Znamo se i zauzeti za sebe ako stvari i eskaliraju. No, kad si dijete i sve što želiš jest da budeš u grupnom Whatsapp chatu kul ekipe iz razreda i ta ista kul ekipa, jedino, iako prividno sidro tvog života te odbije i sustavno te nastavi odbijati, lako je izgubiti smisao.

Profesori i pedagozi teško ulaze u trag zlostavljanju na društvenim mrežama iz jednostavnog razloga – nemaju pristup.

Ako imate mlađeg brata/sestru, rođake ili prijatelje obratite pozornost na ove znakove:

  • neobjašnjivi fizički znakovi – modrice, ogrebotine, ožiljci
  • neobjašnjivi gubitak novca, igračaka, odjeće ili školskog pribora/dijete tvrdi da ih je izgubilo
  • odbijanje odlazaka u školu ili na grupne aktivnosti
  • odbijanje korištenja javnog prijevoza
  • iznenadna povučenost
  • promjene u uobičajenim obrascima ponašanja
  • ćudljivo, tužno i nervozno ponašanje bez jasnog uzroka
  • žalbe na glavobolju ili bolove u trbuhu te odbijanje odlazaka u školu
  • problemi sa spavanjem
  • mokrenje u krevet
  • početak zlostavljanja mlađe braće/sestara (ponekad zlostavljani može postati zlostavljač)
  • korištenje sanitarnog čvora pri dolasku kući (toaleti su često bez nadzora u školama i plodno su mjesto za zlostavljače)
  • promjene u ocjenama
  • izražava osjećaje krivnje i/ili nedostatnosti
  • osjećaj bespomoćnosti
  • bježanje, zatvaranje te odbijanje komunikacije

Iako vam se može činiti da sve ovo gore navedeno može biti još samo jedna “emo faza” ili novi kul hip trend, nije. Ako na sve ovo odgovorite – djeca k’o djeca, i mi smo se tukli kad smo bili mali pa sam ja dobro ispao/ispala djelomično možda imate pravo, ali ste vrlo vjerojatno živjeli u dobu gdje nakon dolaska kući iz škole tučnjave i razmirice postanu nešto daleko. Facebook, Instagram, Whatsapp, Viber, Snapchat i ostale društvene mreže su novi, neistraženi prostor koji dopušta konstantan pritisak na zlostavljanog. Kaplje dube kamen, prsten se troši nošenjem. Samo kažem.

I da, u većini slučajeva dječija zadirkivanja ne završe tragično i možda postoji malo prostora da se na neke znakove zatvori oči no jednom kad se taj konop stegne oko vrata, nema više povratka i mladi život je ugašen jer je možda negdje netko mislio da su to samo dječije gluposti.

Sutra se sjećamo Amande Todd, 15ogodišnje djevojčice iz Kanade koja je počinila samoubojstvo zbog zlostavljanja online. Bilo je to u 2012. i tog slučaja se vividno sjećam. Prije samoubojstva postala je video na Youtube. Video možete pogledati ovdje. Amandi su se rugali zbog njene borbe s depresijom, ucjenjivali ju i govorili joj stvari tipa – nadam se da ćeš umrijeti, popij izbjeljivač. Djeca, 15 godina, njeni kolege.

10.10.2012. Amanda se kao posljedica konstantnog zlostavljanja ubila.

Koja je poruka ove priče? Sutra, ako vidite mladu osobu sa nacrtanim srcem negdje na koži, zagrlite ju. Možda neće priznati da im je teško, da imaju problema u školi ili sa kolegama, ali zagrlite ih svejedno. Mislim da je to jedini način na koji mogu komunicirati. Trend je krenuo preko Tumblera do Instagrama sa hashtagom #theheartproject, a ja kao dio grupe starijih koji su prošli kroz turbulentne faze djetinstva i puberteta mogu se obratiti svojim vršnjacima i ukazati im na ovaj mali znak – nacrtano srce.

Znam da nije neki feel good post, da nije ugodan za čitati i da bi svi najradije da ovaj i bilo koji drugi problem ne postoji. Ako ste mlađi i čitate, budite ljubazni jedni prema drugima. Nije lagano, ali ono što možemo kontrolirati jesu riječi koje izlaze iz naših usta. Idemo iskoristiti te društvene mreže za nešto dobro, a ne samo za slike ručka i života za koji se pretvaramo da imamo. 🙂

xx LPA

 

Oglasi

Slut shaming i štracizam – što je i zašto ga ne smijemo poticati

Danas je dan za jedan od onih postova za koji se dvoumim je li ga uopće pametno pisati. Znate, jedan od onih čija je tema kontroverzna, koja obuhvaća veliku većinu mojih čitatelja i koju su na ovaj ili onaj način sve doživjele. Što je još žalosnije, u kojoj je velika većina nas sudjelovala. Tu ne isključujem sebe jer sam i sama bila žrtva slut shaminga i sama sam to činila, što svjesno, što nesvjesno.

r-UNSLUTPROJECT-large570.jpg (570×238)

Ne znam jeste li ikad čule za onu – ključ koji otključava puno brava je dobar ključ, ali brava koju otključava puno ključeva nije dobra brava. E, ta metafora me ljuti možda od moje 17te i čini mi se da nikako da se ta metafora prestane koristiti za ionako dovoljno komplicirane muško-ženske odnose. Svi znamo na što se misli. Muškarac koji je recimo to tako, vješt u svojim interakcijama sa ženama je odličan igrač, sposobna muška jedinka kojoj se svi dive, a žena koja je jednako tako uspješna u istoj stvari je – loša brava. Nešto što ne funkcionira kako bi trebalo i nešto što nitko ne želi. Kako smo, u 21. stoljeću postigli da ovakvo mišljenje opstane, nije mi jasno. Nije mi jasno iz više razloga koje ću pojasniti u daljnjem tekstu, ali razlog zašto me to najviše ljuti jest sama konstrukcija. Ključ je aktivni dio u otključavanju, zar ne? Imamo ključ kojim otključavamo nešto, bravu, pasivni dio ove grozne metafore. Ključ je taj koji obavlja sve, a brava samo čeka da bude ili ne bude otključana. Otkrit ću vam jednu tajnu. Stvari ne funkcioniraju tako i žene nisu pasivni dio u ovoj interakciji. Možda nekad davno jesu bile, ali danas, tko god iskoristi tu metaforu je jednostavno – grozna osoba. Ako čujete ili pročitate na društvenim mrežama da je neki dečko iskoristio ovu zgodnu metaforu kao status na kojem će skupiti puno lajkova, bježite od njega. Taj vas gleda kao pasivni dio kao da smo i dalje u viktorijanskom dobu gdje je društveno nepoželjna aktivnost bila nanošenje transparentnog pudera na lice u javnosti. Razmislite na trenutak o tome. Možda ste čule ovu metaforu prije i složile se same s njom jer je posložena na način da vas veoma dobro uvjeri da je ovakav način razmišljanja uredu. Ali razmislite je li uredu da vas netko, pa i vi same sebe tretira kao nekoga ili nešto čija vrijednost će biti procijenjena na temelju akcije na koju, kako sama metafora kaže, vi nemate utjecaj?

635982500809066516714714264_image.png (620×507)

Možda je brava željela biti otključana? Možda joj se baš sviđa i paše joj taj ključ pa se čuo sudbonosni klik?

Tu dolazimo do još strašnijih stvari. Dolazimo do mišljenja koji neki mladi dečki imaju, a to je da NE znači MOŽDA ili da NE znači DA jer smo toliko naviknuti da jedna brava u cijeloj priči nema moć da bude ili ne bude otključana. To me toliko ljuti jer vrijeđa moje pravo kao slobodno ljudsko biće na odluku.

Koliko je to strašno, ne mogu ni opisati. Grozim se da nakon godina feminizma i ženskog pokreta gdje smo dobile mogućnost izbora, jedan izbor ostaje evidentno bolji od drugog, ne zato jer smo to same definirale nego je to netko drugi definirao za nas i koliko god jedna žena bila savršeno zadovoljna načinom života kojim živi, svi oko nje imaju potrebu reći da to i nije najbolji izbor i da stvari TREBAJU biti drugačije.

Dolazimo do toga gdje nas zovu štracama i gdje jedna drugu zovemo štracama jer smo jedan dan obukle majicu koja ima malo dublji dekolte ili haljinu koja je iznad koljena. Mi, koji nemamo pojma o tuđem životu, percepciji svijeta, prošlosti i sistemu vrijednosti dopuštamo si da kroz vlastitu prizmu učinimo nekome nešto nažao.

Screen Shot 2014-04-22 at 6.53.20 PM_1.png (620×347)

Zar nije sve što smo postigle u prošlom stoljeću bilo da napokon dobijemo slobodu izbora? Zar nije to poanta feminizma? Da žene napokon dobiju na biranje što žele napraviti sa svojim vremenom na ovom svijetu. A ipak, to sam i sama doživjela sa strane onoga što volim zvati “militantni feminizam”, da ukoliko ne biram karijeru ispred obiteljskog života i tradicionalnih vrijednosti da izdajem i pljujem u lice cijelom pokretu?

BITCH I CHOSE TO!

Možda je nečiji izbor biti domaćica i imati više djece od 1,4 djece koliko je hrvatski prosjek to je, kažem vam sad, najfeminističkija (je li to uopće riječ) stvar koju će te čuti. Kako sam ovo naučila? Pa kad sam prvi put odgledala sve epizode Seksa i grada (opet, kad sam imala 17) u jednoj od epizoda, Charlotte, ona koja je percipirana kao najkonzervativnija u cijeloj grupi, odluči ostaviti svoj dobro plaćeni posao u galeriji kako bi postala majka i domaćica. Kad je ta epizoda izašla, podigla je mnogo prašine jer su Charlotte svi poistovjećivali sa čistom suprotnosti od liberalnog smjera u kojem je serija išla.

To je bila i moja prva reakcija dok doista nisam razmislila o njenim riječima.

The women’s movement is supposed to be about choice and if I choose to quit my job, that is my choice.

i-choose-my-choice-charlotte-york.png (500×364)

Evo, tu je, Charlotte, liberalni feminist koji u društvu koje feminizam poistovjećuje s uspješnom karijerom bira svoj izbor da postane domaćica. I opet, kao i nekoliko desetljeća prije, susreće se s istim problemom. Opet netko drugi misli da je jedan izbor bolji od drugoga i da bi svi prirodno trebali naginjati ka jednom idealu. Morala se derati u slušalicu Mirandi, onoj koju većina doživljava kao uspješnu odvjetnicu, utjelovljenje feminizma, onoj koja je u ovom slučaju jednostavno – u krivu.

Vidimo li sad s kojim otporom se žene susreću danas? Čak i jedna odluka koja bi prije pola stoljeća bila ono što je društvena norma je doživjela toliku negativnu reakciju. I to će se nastavljati događati dokle god dopuštamo da društvo ili pojedinci vrednuju ispravnost naših postupaka.

Toliko sam ljuta da…ne znam. Kad doista osvijestim koliko je grozna situacija u kojoj se žene nalaze danas, nakon toliko godina i borbe, ne mogu da ne budem ljuta.

Ok, idemo preći na konkretne primjere. Uzet ćemo mene u promatranje. Čitav svoj život imam iznadprosječno velike grudi. To mi ne bi predstavljalo problem dalje od onog – kako ću pronaći grudnjak/badić i kako ću spavati na trbuhu da konstantno nisam bila osuđivana na temelju nečega što ne mogu promijeniti. Sjećam se, bila sam u osnovnoj školi, konkretno 8. razred. Nosila sam majicu koja nije  bila zatvorena jer je bilo ljeto. Kako imam velike grudi, majica koja nije rezana točno ispod vrata na meni djeluje provokativno. Znači li to da ću prestati nositi normalni kroj majica? Ne. Ali to nije spriječilo ružne glasine. Sjetimo se, imala sam tad 14 godina. Otišla sam na satu razrednika do svog profesora kako bih pogledala svoje ocjene u imeniku. Kako sam se sagnula, majica se sagnula sa mnom. Nesretan slučaj kojeg u tom trenutku nisam bila svjesna, ali to nije spriječilo glasine da želim svojim izgledom poboljšati svoje ocjene. Imala sam 14 i svi moji vršnjaci su imali 14.

Tu nije kraj. Imam frendicu koja voli nositi uske haljine. Dobro je građena, ima duge noge i uzak struk i stvarno joj dobro stoje. Mislite da zbog toga nije čula komentare da je “ona mala koja se tako-i-tako oblači”? Ne od muškaraca, nego od žena.

I tu stvari dosežu svoj vrhunac. Žene, koje su to na ovaj ili na onaj način same doživjele rade to drugim ženama. Najčešće nesvjesno jer se pod krinkom slut shaminga krije nesigurnost i nerazumijevanje. Po meni, slut shaming ili nazivanje žena štracama je jednako grozno kao homofobija i željela bih da se počne tretirati kao takvo.

Jednako je grozno i jednako obuhvaća stvari koje možda ne razumijemo i tuđe izbore koji nas se ne tiču. 

Ja sam jednako kriva tome i neću od toga bježati. Znala sam prokomentirati gledajući slike na fejsu – Jao, vidi što je obukla. Isuse, odvratna je, kakva fufa.

Da, nemojmo se skrivati iza lažnih slika koje predstavljamo na društvenim mrežama. Vjerujem da smo se sve uhvatile jednom ili više puta kako ženu o kojoj realno ništa ne znamo zovemo kurvom. Da, rekla sam to, kurvom.

tumblr_meyvhipNe01qzd9tk.gif (500×285)

To samo daje pravo za druge ljude da nas zovu tako. Ljudi su društvene životinje, naravno da svi želimo biti dio krda, programirani smo da tako funkcioniramo. Ponekad nas zajednička zajedljivost prema određenoj osobi poveže i koliko god se to činilo normalno u trenutku, ima razlog zašto smo na vrhu hranidbenog lanca. Imali smo potencijala maknuti se od vlastitog instinkta i izgraditi koliko toliko civilizirano društvo.

Uzet ću još jedan primjer, ovog puta imaginarni.

Oni koji gledaju Game Of Thrones su upoznati s likom Margaery Tyrell. Pogledajmo jednu sliku, može?

tumblr_inline_oafinbcxzQ1r2lp4t_500.gif (160×320)

To je serija čija se radnja odvija na imaginarnom kontinentu koji odgovara srednjovjekovnoj Europi. Da ništa ne znate o Margaery Tyrell, što bi vam prvo palo na pamet? Sigurno ono – to je haljina koja previše otkriva za srednjovjekovno doba. Da, ovaj kroj sigurno nije onaj koji se često nosio među damama visokog položaja, ali čini li to Margaery, usudim li se reći – kurvom?

Da ništa ne znate o njoj, rekli bi da je ona jedna od onih koja usluge svog tijela mijenja za novac. No, to nije tako. Ovo je scena gdje ona zavodi svog muža. Svog, pred bogovima i pred zakonom muža koji je igrom slučaja gay, ali ta činjenica ne mijenja prvi dojam koji ovaj lik ostavlja na nas.

Margaery Tyrell je, barem u HBO seriji, inteligentno napisan lik koji bi se snašao i u današnjem društvu bez obzira što je smještena u srednjovjekovni svijet. To je žena koja razumije jedan univerzalni princip – da je ona jedina koja upravlja svojom seksualnošću te da je način na koji raspolaže i pokazuje svoje tijelo njen izbor i samo njen izbor. 

Pogledajmo još jednu sliku.

b695b7d0-f4bf-0132-f3d9-0e18518aac2f.jpg (1263×840)

Ovo je slika Margaery pored Cercei Lannister koja je, ruku na srce, odjevena u više platna od nje, ali prema onome što je vidljivo u seriji, a i u knjigama, vodi bogatiji seksualni život od Margaery. Margaery nikad nismo vidjeli ni u jednoj bliskoj interakciji, dok Cersei jesmo te temeljeno samo na ovoj slici za koju bi rekli da ima više akcije među plahtama?

Ovaj primjer pokazuje koliko je iskrivljena naša slika o ženama koje iskrivljuju normu koje nam društvo nameće. Mi tehnički nikad nismo vidjeli Margaery da se ponaša “promiskuitetno”, ali samo na temelju njenog izgleda smo spremni ju strpati u tu kategoriju. Ako toliko grozno možemo misliti o imaginarnom liku, koliko boli doista možemo zadati stvarnim ženama?

Promiskuitetno je ostavljeno pod navodnicima namjerno. Treba li Cersei osuđivati zbog načina života koji vodi? Odgovor je bio i ostao – VELIKO NE.

Ne postavljajte se za sudca, da ne biste bili suđeni. Matej 7,1

Usudim li se dovući citat iz Novog Zavjeta u priču o kurvama? Usudim. Kao Hrvat, katolik, usudim. Jer ono što se radi ženama i mladim curama temeljeno samo na glasinama i na tome kako se oblače je puno groznije od bilo kakvog grijeha ili prekršaja.

Cura ostane trudna van braka – tragedija, za društvo i za obitelj. Možemo napraviti samo digresiju, da se kratko dotaknem same konstrukcije u hrvatskom jeziku koja bolje od bilo čega gore napisanog dočarava tragičnost ove situacije. Cura ostane trudna, a dečko napravi dijete. To je formulacija koju svakodnevno koristimo. Ona je OSTALA nešto, a on je aktivo nešto NAPRAVIO.

Koliko je to grozno, zgražava me.

Govorimo da je ona pasivno ostala trudna, a dopuštamo si osuđivati žene koje idu na abortus jer su tako odlučile, jer nemaju financijskih sredstava za uzdržavati novi život, koje su silovane i zlostavljane, koje su jednostavno u jednom periodu života donijele lošu odluku. Ona je jadna ostala trudna, nešto što odiše pasivnošću, kao da nije imala odluku u cijelom tom procesu, ali kad dođe vrijeme da doista odluči što će sa svojim životom i tijelom, uzimamo si za pravo osuđvati njen izbor.

Vidite li sad koliko duboko problem štracizma zapravo ide?

Kad je štracizam bio aktualan, bila sam jednako zgrožena kao i svi vi, no nisam reagirala ni na koji način. Kao netko tko duboko vjeruje, netko tko je odgajan u tradicionalnoj obitelji i kao netko tko se identificira kao Rvat katolik, odvratan mi je način na koji danas funkcioniramo i na koji gledamo žene.

barbie-1050x700.jpg (1050×700)

Na kraju svega, tužna sam. Tužna sam zbog svega što se dopušta nad ženama danas, nakon svega što smo prošli i nakon što smo se toliko borili za jednakost, naš jezik, naša percepcija i naša reakcija je ostala gotovo ista.

6358176894550426081849902406_slutshame.imgopt1000x70.jpg (500×250)

Čini se kao da smo u situaciji iz koje nema izlaza. Ako se ponašamo konzervativno i kako bi se reklo, po ps-u, onda nismo dovoljno slobodne, kao da smo zaostale. Ako napravimo bilo što van tih okvira, muškarci, a i žene se osjećaju pozvani lijepiti na nas etikete koje realno ne utječu na njihov život. Stvar je još paradoksalnija kad se od nas očekuje da budemo seksi, ali ne sekualne.

o-SLUT-570.jpg (570×349)

slut-shaming-cant-win.jpg (420×294)

Ono što želim reći jest da same sebe prestanemo gledati kao objekte. U jeziku objekt je ono nad čemu subjekt vrši radnju. Nemojte biti objekti, bilo metaforički, bilo seksualno. Nosite što vam se nosi kad ste van profesionalnog okruženja, ako vam se netko sviđa, idite s njim do granice do koje vi mislite da je prikladno, ne do koje vam netko diktira, bilo to društvo ili osoba s kojom jeste. Uživajte u svojim novcima i svojoj karijeri i u želji da se ostvarite kao majke. Nemojte gledati na majčinstvo i karijeru kao ili-ili izbor. Kao da ćete biti manje vrijedne ako se odlučite za obiteljski život. Jednako vrijedi i ako odlučite biti uspješna žena s karijerom koja možda ne želi udaju i djecu. Ako odlučite imati oboje, prvi put imate pravo, nakon tolikih generacija žena koje su imale samo jednu opciju (ako se jedan prihvatljivi smjer može uopće nazvati opcijom ili izborom) da imate sve što poželite.

200_s.gif (200×200)

Ako vas netko nazove kurvom jer nosite kratku haljinu ili vam se neki dečko sviđa i odlučite napraviti prvi korak, recite mu da odjebe i da mu Lipglossanatomy šalje svoje regards.

fe8d47030c61c58ff9bed4c53a47950b.gif (480×359)

Da, žene uživaju u seksu. Da, žene isto tako mogu imati više od jednog seksualnog partnera. To ih ne čini manje vrijednima.

enhanced-buzz-29843-1428588412-5.jpg (500×382)

Idući put kad vidite curu s dubokim dekolteom na Instagramu, skrolnite dalje bez komentara. To su njene grudi, ona je odlučila s kim ih želi dijeliti i ako vam to ne odgovara, maknite se. Ako vam nešto ne odgovara, a ne utječe direktno na vas, nemate pravo dati svoj glas. Jednostavno nemate. Ne utječe na vaš način života i na način na koji ste slobodni donositi svoje odluke. Da, živimo gdje je prevalentna sloboda govora i gdje bez zadrške možemo reći skoro bilo što ako dodamo ono – bez uvrede. No to i dalje ne čini naše riječi manje uvredljivima kad ih napokon kažemo.

Zapamtite da je svatko heroj svoje priče i kad napokon shvatimo da svaka jedinka koju susrećemo je proživjela svoja iskustva jednako duboko kao mi, jedinstvena je na način na koji sebi dajemo pravo da se zovemo, ima svoj sustav vrijednosti, religije, političkih uvjerenja i načina ponašanja na isti način kao što i mi imamo, kad napokon to osvijestimo, svi naši dodiri s ljudima postaju puno bogatiji, slojevitiji i jednostavno bolji.

A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom? Licemjerje! Izvadi najprije brvno iz oka svog, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svog. Lk 6 41-42

Razumijevanje je najbolje oruđe kojem smo se naučili. Ne dolazi prirodno. Tolerancija za slabe, za neshvaćene i za nepoznato nam ne dolazi prirodno i to je činjenica. Ali, imamo moć da se naučimo tome, ako želimo. Bilo što, ja duboko vjerujem u to jer radim s ljudima, se može riješiti, razumjeti i privesti kraju ako imamo dovoljno hrabrosti da volimo i shvatimo jedni druge.

slut-shaming.jpg (1021×680)

 

Blast From the Past challenge ♡ Throwing it back OG style

Pa prepuna sam kreativnih i upitnih ideja u zadnje vrijeme. 😀 Kako mi je sekanu danas 19ti rođendan (SRETAN ROĐOS TUBONJA) pretraživala sam svoj One Drive u potrazi za njenim najsramotnijim slikama koje postoje pa da ih okačim na društvene mreže. Jerbo to sve dobre sestre rade. 😀 One Drive je čudo i ako ga nemate, propuštate. 15 gb cloud prostora samo za vaše fotografije. Svaka pa i najgluplja fotka bude spremljena gore te iako ih možete obrisati s uređaja, automatski se uploadaju na cloud i ako ih želite izbrisati tamo, morate to ručno napraviti. Na mom je trenutno 8 tisuća fotki, neke od njih su i 10 godina stare te s vremena na vrijeme ih volim pročešljati smijuljeći se čudnim facama i lošim modnim kombinacijama.

Tako mi je pao na pamet jedan mini challenge. Poušajte pronaći svoje stare slike, još dok je PhotoScape bio vrhunac editiranja i dok su se nosile hlače u trapez i razmislite kakvu reakciju izazivaju u vama. Smijeh? Čuđenje? Sve pomalo?

Pravila izazova su ova:

  1. Pronaći najmanje 5 starih slika za koje mislite da su smiješne/čudne.
  2. Sve slike moraju biti starije od 2010. (uključujući i tu godinu).
  3. Opisati kratko sliku te što sad mislite o njoj.
  4. Nakon što napišeš post, tagaj 3 do 5 blogera da naprave isto.

Počnimo s najstarijom (2007., imala sam tad 14 godina). J, oprosti mi na ovome. 😀 Ali oboje izgledamo odvratno i pubertetski pa mislim da šteta nije velika. Ti sad izgledaš kao Croatia’s next top model, a ja izgledam isto, samo s malo tanjim obrvama. Možemo li samo se kratko fokusirati na ovaj look? Kosa je ok, haljina je ok, malo je dezen umirovljenički, ali ne izgleda loše. Onda dođemo do tog šimerastog Avonovog ruža u nijansi Brad (da, još se sjećam), crnih rakun očiju i tih obrva. Obrva… Ako ste dovoljno tihi, možete čuti Nikki Tutorials kako plače u daljini gledajući ove obrve a la Mesić. Tragična stvar je, ostale su ovako do moje 16te.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Onda sam upisala gimnaziju u Zagrebu i mislila sam da sam se toliko stilski unaprijedila da sam sad fierce i neprepoznatljiva. Pogledajmo.

Ovo je 2007. I dalje imam tu jaknu, i dalje stanem u nju te sam i dalje besties s ovom dragom osobom sa slike. PhotoScape je bio u punom mahu te, a selfiji su se okidali bez prednje kamere. Da, djeco, ovo je još bilo doba Motorola preklopnih mobitela, kad si morao 3 puta stisnuti da dobiješ željeno slovo te su svi znali kad bi imao novu simpatiju jer bi ti palac bio dislociran od napikavanja po tipkovnici. Hana je kratko vrijeme furala ovu Kip slobode frizuru. Ni dan danas nisam sigurna je li izgledalo kul ili jednostavno čudno.

cats5

U 2008. PhotoScape je bio primitivan alat, ali je nudio bezbroj mogućnosti. Kako drugačije da pokažeš svojoj best frendici da ste 4eva and eva osim jednim ovakvim umjetničkim djelom? Mislim, ima li što gracioznije od ovoga? B, oprosti.

Možemo li se malo fokusirati na svaku sličicu pojedinačno. Evidentno je da je sepia bila moderna tad, kao i dolčevita sa sakoom koji ima kratke rukave (?). Was? To je bilo ono doba kad bih se okupila sa frendicama te se išla fotkati u centru Zagreba. Tako je nastala ova fotka gdje B. i ja nježno milujemo rasvjetu na Trgu. Prevalentne su bile dimije i Jesus sandale kao i duckface. B., nemoj se ljutiti, izgledaš sad kao Alessandra Ambrosio dok ja i dalje plačem za svojim pločicama.

ja katicaaa =)))))

Ovo mi je jedna od dražih slika sa sekanom. Bila je to 2009. i sestrična se udavala. Na nesreću, sekan je slomio nogu rolajući se po stanu. Dumbass. I onda, umjesto da ide u outfitu kojeg je inicijalno odabrala, morala je ići u trenirci jer je gips bio natkoljenični. Ja sam bila zadužena da joj radim društvo i naravno, kao što bi svaki dobri član obitelji napravio, dala sam joj slatkiše, konkretno Jordan bademe i odlučila se fotkati. Tako je nastala ova slika gdje sestra odmara nogu pored štaka dok ja pokušavam izgledati senzualno. I da, iako je 2009. još uvijek nisam počupala obrve. 😀

DSC00148

Život u domu je bio odličan i ako se imalo dvoumite hoćete li poslati svoje dijete u srednju školu u veliki grad i u učenički dom, ja kažem iz svog i sestrinog iskustva da mi je to bila najbolja odluka u životu. Ja sam živjela na Gornjem Gradu i bilo mi je nezaboravno.

Fotografija0384

2009/2010. su bile odlične godine. Krenula sam na Govorničku školu, Europski parlament mladih i NAPOKON sam počupala obrve. Pa preporodila sam se nakon toga. Vrijeme smo, kao svaki pravi štreberi, ja i A. uglavnom provodile učeći. Ili radeći gluposti po učionici kao ovo. Mislim da je ovo lektira pored mene i bila je subota. Good times. Doduše, sad ne mogu u most da si život spasim.

DSC02487

Bili smo svi i u dramskoj skupini popularnog naziva Putujući znanstvenici i uglavnom smo radili pi*darije kao ovo. Godina je 2010. i ovo je s generalne probe predstave Avant-garde o I. svjetskom ratu. A. je Talijan, a ja sam pripadnik romske nacionalne manjine koji svira u bendu.

Fotografija1615

Za Božić 2009. smo B. i ja imale mini predstavu za djecu te sam ja bila Djed Mraz. I imala sam svoje bitches. Bok V. ako čitaš! It just doesn’t get anymore ghetto than this.

DSC03079

Bila su to happy times, malo drugačija nego sad. Sad uglavnom mogu sama financirati vlastiti alkohol i ne smatram da je nenapisana zadaća ili 4orka iz ispita iz matematike najgore što mi se može dogoditi. Ne. Najgore što se može dogoditi su one obrve.

DSC02020 (1)

A kao dokaz da nikad ne može prestati glupo izgledati na nekim fotkama evo jedna od prije par mjeseci.

WP_20160123_009

M., dr. Franjo Tuđman i ja.

Mic drop. I’m out.

Za ovu suicidalnu misiju tagam Candy Makeup Girl, Marinu Sweet About Me, Stellu Sequin, Gorgeous on a budget i Beauty Chat Room by Marijana.

Veselim se vašim fotkama. Buahahahahahahah 😀

Koje su vaše najsramotnije fotke iz djetinstva/puberteta? Jeste imale modnih i makeup failova? Pišite mi.

xx LPA