Peyton Heart Project ♡ Zlostavljanje među mladima

Tko? Što? Tko je Peyton? O čemu je ovaj post? Zašto ovaj post na beauty blogu? Zašto baš sad?

Peyton James je bio 13ogodišnji dječak koji je 8.10.2014. počinio samoubojstvo nakon dugotrajnog zlostavljanja od strane kolega iz razreda zbog boje njegovih zuba, izgleda, interesa i religije. Članak Daily Maila možete pronaći tu, a za službenu stranicu projekta klik tu.

13ogodišnji dječak koji je volio Pokemone, anime, knjige i Dr. Whoa je odlučio da njegov život vrijedi točno onoliko koliko drugi ljudi kažu, a ne koliko doista vrijedi. Mrzim kad se za ljude kažu da su umrli zbog samoubojstva. Nisu, samoubojstvo je način, a uzrok je depresija, financijski ili obiteljski problemi.

Sjetite se sebe sa 13 godina. Koliko god vas roditelji voljeli i marili za vas, bitno je biti kul, bitno je biti prihvaćen. Ima smisla, treba nam društveni kontakt i osjećaj pripadnosti, čak i najasocijalnijima od nas kao što nam je potrebna voda. Istina, možemo neko vrijeme bez nje, ali dođe do točke kad više ne možemo i ako vode nema, umiremo.

Ovaj post ide 15.01. online jer je 16.01.2017. dan Peyton Heart projekta, projekta gdje zlostavljana djeca i mladi crtaju srca na koži kao simbol onoga kroz što prolaze, kao ožiljak. Neki možda crtaju i po pravim ožiljcima.

Nije ugodna tema, znam, tema mentalnog zdravlja, ali ono što me nagnalo da ipak ponekad pišem o tome jest činjenica da svi imamo svojih problema, neki možda jesu za dijagnozu, neki nisu. Kad slomimo nogu, znamo što je problem, slomljena je kost i potrebno je mirovati kako bi zacijelila. Kad odjednom nemaš zraka u tramvaju ne znaš odakle je došlo ni kako to popraviti. Znaš samo da gdje god da kreneš nema zraka, znojiš se i osjećaš težinu na prsima. Neki možda i drhte, a poneki u potpunosti izgube svijest. Kao netko tko zna kako izgleda napadaj panike, znam da to nije niti izmišljeno niti hir.

Depresija je najizlječivija smrtonosna bolest na svijetu. Počne iz raznih razloga i tužno je kad uzme bilo koji život. Najtužnije je kad uzme mladi život, život koji je tako rano odustao od sam od sebe, a nije imao priliku vidjeti koliko zapravo može biti lijep.

Sjećam se, kad sam bila dijete par puta sam i ja bila zlostavljana od strane druge djece. Tipične stvari, razna imena i šale. Mislim da sam jednom čak i plakala zbog toga. Nije mi bilo jasno što to točno nije uredu sa mnom. Da je situacija bila ozbiljnija, a moji roditelji nisu znali, tko zna što bi se sve još dogodilo. Isto tako, bila sam i sa druge strane, zvala sam druge pogrdnim imenima. Tko zna koliko je ljudi plakalo zbog mene.

Danas je još teže izbjeći zlostavljanje od strane kolega iz razreda, a da stvari budu strašnije, teže je izbjeći i priliku da sam postaneš zlostavljač. Kad odrastemo, poneka šala na naš račun nas i neće zasmetati, loša odjevna kombinacija, zajedljiv komentar na nju ili grupno zezanje na račun trećeg kolege nije ništa pretjerano zabrinjavajuće jer postoje druge stvari koje sidre naš život – obitelj, posao, hobiji, prijatelji. Znamo se i zauzeti za sebe ako stvari i eskaliraju. No, kad si dijete i sve što želiš jest da budeš u grupnom Whatsapp chatu kul ekipe iz razreda i ta ista kul ekipa, jedino, iako prividno sidro tvog života te odbije i sustavno te nastavi odbijati, lako je izgubiti smisao.

Profesori i pedagozi teško ulaze u trag zlostavljanju na društvenim mrežama iz jednostavnog razloga – nemaju pristup.

Ako imate mlađeg brata/sestru, rođake ili prijatelje obratite pozornost na ove znakove:

  • neobjašnjivi fizički znakovi – modrice, ogrebotine, ožiljci
  • neobjašnjivi gubitak novca, igračaka, odjeće ili školskog pribora/dijete tvrdi da ih je izgubilo
  • odbijanje odlazaka u školu ili na grupne aktivnosti
  • odbijanje korištenja javnog prijevoza
  • iznenadna povučenost
  • promjene u uobičajenim obrascima ponašanja
  • ćudljivo, tužno i nervozno ponašanje bez jasnog uzroka
  • žalbe na glavobolju ili bolove u trbuhu te odbijanje odlazaka u školu
  • problemi sa spavanjem
  • mokrenje u krevet
  • početak zlostavljanja mlađe braće/sestara (ponekad zlostavljani može postati zlostavljač)
  • korištenje sanitarnog čvora pri dolasku kući (toaleti su često bez nadzora u školama i plodno su mjesto za zlostavljače)
  • promjene u ocjenama
  • izražava osjećaje krivnje i/ili nedostatnosti
  • osjećaj bespomoćnosti
  • bježanje, zatvaranje te odbijanje komunikacije

Iako vam se može činiti da sve ovo gore navedeno može biti još samo jedna “emo faza” ili novi kul hip trend, nije. Ako na sve ovo odgovorite – djeca k’o djeca, i mi smo se tukli kad smo bili mali pa sam ja dobro ispao/ispala djelomično možda imate pravo, ali ste vrlo vjerojatno živjeli u dobu gdje nakon dolaska kući iz škole tučnjave i razmirice postanu nešto daleko. Facebook, Instagram, Whatsapp, Viber, Snapchat i ostale društvene mreže su novi, neistraženi prostor koji dopušta konstantan pritisak na zlostavljanog. Kaplje dube kamen, prsten se troši nošenjem. Samo kažem.

I da, u većini slučajeva dječija zadirkivanja ne završe tragično i možda postoji malo prostora da se na neke znakove zatvori oči no jednom kad se taj konop stegne oko vrata, nema više povratka i mladi život je ugašen jer je možda negdje netko mislio da su to samo dječije gluposti.

Sutra se sjećamo Amande Todd, 15ogodišnje djevojčice iz Kanade koja je počinila samoubojstvo zbog zlostavljanja online. Bilo je to u 2012. i tog slučaja se vividno sjećam. Prije samoubojstva postala je video na Youtube. Video možete pogledati ovdje. Amandi su se rugali zbog njene borbe s depresijom, ucjenjivali ju i govorili joj stvari tipa – nadam se da ćeš umrijeti, popij izbjeljivač. Djeca, 15 godina, njeni kolege.

10.10.2012. Amanda se kao posljedica konstantnog zlostavljanja ubila.

Koja je poruka ove priče? Sutra, ako vidite mladu osobu sa nacrtanim srcem negdje na koži, zagrlite ju. Možda neće priznati da im je teško, da imaju problema u školi ili sa kolegama, ali zagrlite ih svejedno. Mislim da je to jedini način na koji mogu komunicirati. Trend je krenuo preko Tumblera do Instagrama sa hashtagom #theheartproject, a ja kao dio grupe starijih koji su prošli kroz turbulentne faze djetinstva i puberteta mogu se obratiti svojim vršnjacima i ukazati im na ovaj mali znak – nacrtano srce.

Znam da nije neki feel good post, da nije ugodan za čitati i da bi svi najradije da ovaj i bilo koji drugi problem ne postoji. Ako ste mlađi i čitate, budite ljubazni jedni prema drugima. Nije lagano, ali ono što možemo kontrolirati jesu riječi koje izlaze iz naših usta. Idemo iskoristiti te društvene mreže za nešto dobro, a ne samo za slike ručka i života za koji se pretvaramo da imamo. 🙂

xx LPA

 

Oglasi

4 thoughts on “Peyton Heart Project ♡ Zlostavljanje među mladima

  1. jellenah kaže:

    Svaka cast za post!
    Jako me ljuti surovost djece u tom dobu prema drugima, znam da je sastavna faza odrastanja, ali jako često izlazi iz granica normale. Prosle godine je jedan dječak u BiH pocinio samoubojstvo ovog tipa, znaci nisu to samo američke priče, i u našem se kvartu isto događa.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s