Slut shaming i štracizam – što je i zašto ga ne smijemo poticati

Danas je dan za jedan od onih postova za koji se dvoumim je li ga uopće pametno pisati. Znate, jedan od onih čija je tema kontroverzna, koja obuhvaća veliku većinu mojih čitatelja i koju su na ovaj ili onaj način sve doživjele. Što je još žalosnije, u kojoj je velika većina nas sudjelovala. Tu ne isključujem sebe jer sam i sama bila žrtva slut shaminga i sama sam to činila, što svjesno, što nesvjesno.

r-UNSLUTPROJECT-large570.jpg (570×238)

Ne znam jeste li ikad čule za onu – ključ koji otključava puno brava je dobar ključ, ali brava koju otključava puno ključeva nije dobra brava. E, ta metafora me ljuti možda od moje 17te i čini mi se da nikako da se ta metafora prestane koristiti za ionako dovoljno komplicirane muško-ženske odnose. Svi znamo na što se misli. Muškarac koji je recimo to tako, vješt u svojim interakcijama sa ženama je odličan igrač, sposobna muška jedinka kojoj se svi dive, a žena koja je jednako tako uspješna u istoj stvari je – loša brava. Nešto što ne funkcionira kako bi trebalo i nešto što nitko ne želi. Kako smo, u 21. stoljeću postigli da ovakvo mišljenje opstane, nije mi jasno. Nije mi jasno iz više razloga koje ću pojasniti u daljnjem tekstu, ali razlog zašto me to najviše ljuti jest sama konstrukcija. Ključ je aktivni dio u otključavanju, zar ne? Imamo ključ kojim otključavamo nešto, bravu, pasivni dio ove grozne metafore. Ključ je taj koji obavlja sve, a brava samo čeka da bude ili ne bude otključana. Otkrit ću vam jednu tajnu. Stvari ne funkcioniraju tako i žene nisu pasivni dio u ovoj interakciji. Možda nekad davno jesu bile, ali danas, tko god iskoristi tu metaforu je jednostavno – grozna osoba. Ako čujete ili pročitate na društvenim mrežama da je neki dečko iskoristio ovu zgodnu metaforu kao status na kojem će skupiti puno lajkova, bježite od njega. Taj vas gleda kao pasivni dio kao da smo i dalje u viktorijanskom dobu gdje je društveno nepoželjna aktivnost bila nanošenje transparentnog pudera na lice u javnosti. Razmislite na trenutak o tome. Možda ste čule ovu metaforu prije i složile se same s njom jer je posložena na način da vas veoma dobro uvjeri da je ovakav način razmišljanja uredu. Ali razmislite je li uredu da vas netko, pa i vi same sebe tretira kao nekoga ili nešto čija vrijednost će biti procijenjena na temelju akcije na koju, kako sama metafora kaže, vi nemate utjecaj?

635982500809066516714714264_image.png (620×507)

Možda je brava željela biti otključana? Možda joj se baš sviđa i paše joj taj ključ pa se čuo sudbonosni klik?

Tu dolazimo do još strašnijih stvari. Dolazimo do mišljenja koji neki mladi dečki imaju, a to je da NE znači MOŽDA ili da NE znači DA jer smo toliko naviknuti da jedna brava u cijeloj priči nema moć da bude ili ne bude otključana. To me toliko ljuti jer vrijeđa moje pravo kao slobodno ljudsko biće na odluku.

Koliko je to strašno, ne mogu ni opisati. Grozim se da nakon godina feminizma i ženskog pokreta gdje smo dobile mogućnost izbora, jedan izbor ostaje evidentno bolji od drugog, ne zato jer smo to same definirale nego je to netko drugi definirao za nas i koliko god jedna žena bila savršeno zadovoljna načinom života kojim živi, svi oko nje imaju potrebu reći da to i nije najbolji izbor i da stvari TREBAJU biti drugačije.

Dolazimo do toga gdje nas zovu štracama i gdje jedna drugu zovemo štracama jer smo jedan dan obukle majicu koja ima malo dublji dekolte ili haljinu koja je iznad koljena. Mi, koji nemamo pojma o tuđem životu, percepciji svijeta, prošlosti i sistemu vrijednosti dopuštamo si da kroz vlastitu prizmu učinimo nekome nešto nažao.

Screen Shot 2014-04-22 at 6.53.20 PM_1.png (620×347)

Zar nije sve što smo postigle u prošlom stoljeću bilo da napokon dobijemo slobodu izbora? Zar nije to poanta feminizma? Da žene napokon dobiju na biranje što žele napraviti sa svojim vremenom na ovom svijetu. A ipak, to sam i sama doživjela sa strane onoga što volim zvati “militantni feminizam”, da ukoliko ne biram karijeru ispred obiteljskog života i tradicionalnih vrijednosti da izdajem i pljujem u lice cijelom pokretu?

BITCH I CHOSE TO!

Možda je nečiji izbor biti domaćica i imati više djece od 1,4 djece koliko je hrvatski prosjek to je, kažem vam sad, najfeminističkija (je li to uopće riječ) stvar koju će te čuti. Kako sam ovo naučila? Pa kad sam prvi put odgledala sve epizode Seksa i grada (opet, kad sam imala 17) u jednoj od epizoda, Charlotte, ona koja je percipirana kao najkonzervativnija u cijeloj grupi, odluči ostaviti svoj dobro plaćeni posao u galeriji kako bi postala majka i domaćica. Kad je ta epizoda izašla, podigla je mnogo prašine jer su Charlotte svi poistovjećivali sa čistom suprotnosti od liberalnog smjera u kojem je serija išla.

To je bila i moja prva reakcija dok doista nisam razmislila o njenim riječima.

The women’s movement is supposed to be about choice and if I choose to quit my job, that is my choice.

i-choose-my-choice-charlotte-york.png (500×364)

Evo, tu je, Charlotte, liberalni feminist koji u društvu koje feminizam poistovjećuje s uspješnom karijerom bira svoj izbor da postane domaćica. I opet, kao i nekoliko desetljeća prije, susreće se s istim problemom. Opet netko drugi misli da je jedan izbor bolji od drugoga i da bi svi prirodno trebali naginjati ka jednom idealu. Morala se derati u slušalicu Mirandi, onoj koju većina doživljava kao uspješnu odvjetnicu, utjelovljenje feminizma, onoj koja je u ovom slučaju jednostavno – u krivu.

Vidimo li sad s kojim otporom se žene susreću danas? Čak i jedna odluka koja bi prije pola stoljeća bila ono što je društvena norma je doživjela toliku negativnu reakciju. I to će se nastavljati događati dokle god dopuštamo da društvo ili pojedinci vrednuju ispravnost naših postupaka.

Toliko sam ljuta da…ne znam. Kad doista osvijestim koliko je grozna situacija u kojoj se žene nalaze danas, nakon toliko godina i borbe, ne mogu da ne budem ljuta.

Ok, idemo preći na konkretne primjere. Uzet ćemo mene u promatranje. Čitav svoj život imam iznadprosječno velike grudi. To mi ne bi predstavljalo problem dalje od onog – kako ću pronaći grudnjak/badić i kako ću spavati na trbuhu da konstantno nisam bila osuđivana na temelju nečega što ne mogu promijeniti. Sjećam se, bila sam u osnovnoj školi, konkretno 8. razred. Nosila sam majicu koja nije  bila zatvorena jer je bilo ljeto. Kako imam velike grudi, majica koja nije rezana točno ispod vrata na meni djeluje provokativno. Znači li to da ću prestati nositi normalni kroj majica? Ne. Ali to nije spriječilo ružne glasine. Sjetimo se, imala sam tad 14 godina. Otišla sam na satu razrednika do svog profesora kako bih pogledala svoje ocjene u imeniku. Kako sam se sagnula, majica se sagnula sa mnom. Nesretan slučaj kojeg u tom trenutku nisam bila svjesna, ali to nije spriječilo glasine da želim svojim izgledom poboljšati svoje ocjene. Imala sam 14 i svi moji vršnjaci su imali 14.

Tu nije kraj. Imam frendicu koja voli nositi uske haljine. Dobro je građena, ima duge noge i uzak struk i stvarno joj dobro stoje. Mislite da zbog toga nije čula komentare da je “ona mala koja se tako-i-tako oblači”? Ne od muškaraca, nego od žena.

I tu stvari dosežu svoj vrhunac. Žene, koje su to na ovaj ili na onaj način same doživjele rade to drugim ženama. Najčešće nesvjesno jer se pod krinkom slut shaminga krije nesigurnost i nerazumijevanje. Po meni, slut shaming ili nazivanje žena štracama je jednako grozno kao homofobija i željela bih da se počne tretirati kao takvo.

Jednako je grozno i jednako obuhvaća stvari koje možda ne razumijemo i tuđe izbore koji nas se ne tiču. 

Ja sam jednako kriva tome i neću od toga bježati. Znala sam prokomentirati gledajući slike na fejsu – Jao, vidi što je obukla. Isuse, odvratna je, kakva fufa.

Da, nemojmo se skrivati iza lažnih slika koje predstavljamo na društvenim mrežama. Vjerujem da smo se sve uhvatile jednom ili više puta kako ženu o kojoj realno ništa ne znamo zovemo kurvom. Da, rekla sam to, kurvom.

tumblr_meyvhipNe01qzd9tk.gif (500×285)

To samo daje pravo za druge ljude da nas zovu tako. Ljudi su društvene životinje, naravno da svi želimo biti dio krda, programirani smo da tako funkcioniramo. Ponekad nas zajednička zajedljivost prema određenoj osobi poveže i koliko god se to činilo normalno u trenutku, ima razlog zašto smo na vrhu hranidbenog lanca. Imali smo potencijala maknuti se od vlastitog instinkta i izgraditi koliko toliko civilizirano društvo.

Uzet ću još jedan primjer, ovog puta imaginarni.

Oni koji gledaju Game Of Thrones su upoznati s likom Margaery Tyrell. Pogledajmo jednu sliku, može?

tumblr_inline_oafinbcxzQ1r2lp4t_500.gif (160×320)

To je serija čija se radnja odvija na imaginarnom kontinentu koji odgovara srednjovjekovnoj Europi. Da ništa ne znate o Margaery Tyrell, što bi vam prvo palo na pamet? Sigurno ono – to je haljina koja previše otkriva za srednjovjekovno doba. Da, ovaj kroj sigurno nije onaj koji se često nosio među damama visokog položaja, ali čini li to Margaery, usudim li se reći – kurvom?

Da ništa ne znate o njoj, rekli bi da je ona jedna od onih koja usluge svog tijela mijenja za novac. No, to nije tako. Ovo je scena gdje ona zavodi svog muža. Svog, pred bogovima i pred zakonom muža koji je igrom slučaja gay, ali ta činjenica ne mijenja prvi dojam koji ovaj lik ostavlja na nas.

Margaery Tyrell je, barem u HBO seriji, inteligentno napisan lik koji bi se snašao i u današnjem društvu bez obzira što je smještena u srednjovjekovni svijet. To je žena koja razumije jedan univerzalni princip – da je ona jedina koja upravlja svojom seksualnošću te da je način na koji raspolaže i pokazuje svoje tijelo njen izbor i samo njen izbor. 

Pogledajmo još jednu sliku.

b695b7d0-f4bf-0132-f3d9-0e18518aac2f.jpg (1263×840)

Ovo je slika Margaery pored Cercei Lannister koja je, ruku na srce, odjevena u više platna od nje, ali prema onome što je vidljivo u seriji, a i u knjigama, vodi bogatiji seksualni život od Margaery. Margaery nikad nismo vidjeli ni u jednoj bliskoj interakciji, dok Cersei jesmo te temeljeno samo na ovoj slici za koju bi rekli da ima više akcije među plahtama?

Ovaj primjer pokazuje koliko je iskrivljena naša slika o ženama koje iskrivljuju normu koje nam društvo nameće. Mi tehnički nikad nismo vidjeli Margaery da se ponaša “promiskuitetno”, ali samo na temelju njenog izgleda smo spremni ju strpati u tu kategoriju. Ako toliko grozno možemo misliti o imaginarnom liku, koliko boli doista možemo zadati stvarnim ženama?

Promiskuitetno je ostavljeno pod navodnicima namjerno. Treba li Cersei osuđivati zbog načina života koji vodi? Odgovor je bio i ostao – VELIKO NE.

Ne postavljajte se za sudca, da ne biste bili suđeni. Matej 7,1

Usudim li se dovući citat iz Novog Zavjeta u priču o kurvama? Usudim. Kao Hrvat, katolik, usudim. Jer ono što se radi ženama i mladim curama temeljeno samo na glasinama i na tome kako se oblače je puno groznije od bilo kakvog grijeha ili prekršaja.

Cura ostane trudna van braka – tragedija, za društvo i za obitelj. Možemo napraviti samo digresiju, da se kratko dotaknem same konstrukcije u hrvatskom jeziku koja bolje od bilo čega gore napisanog dočarava tragičnost ove situacije. Cura ostane trudna, a dečko napravi dijete. To je formulacija koju svakodnevno koristimo. Ona je OSTALA nešto, a on je aktivo nešto NAPRAVIO.

Koliko je to grozno, zgražava me.

Govorimo da je ona pasivno ostala trudna, a dopuštamo si osuđivati žene koje idu na abortus jer su tako odlučile, jer nemaju financijskih sredstava za uzdržavati novi život, koje su silovane i zlostavljane, koje su jednostavno u jednom periodu života donijele lošu odluku. Ona je jadna ostala trudna, nešto što odiše pasivnošću, kao da nije imala odluku u cijelom tom procesu, ali kad dođe vrijeme da doista odluči što će sa svojim životom i tijelom, uzimamo si za pravo osuđvati njen izbor.

Vidite li sad koliko duboko problem štracizma zapravo ide?

Kad je štracizam bio aktualan, bila sam jednako zgrožena kao i svi vi, no nisam reagirala ni na koji način. Kao netko tko duboko vjeruje, netko tko je odgajan u tradicionalnoj obitelji i kao netko tko se identificira kao Rvat katolik, odvratan mi je način na koji danas funkcioniramo i na koji gledamo žene.

barbie-1050x700.jpg (1050×700)

Na kraju svega, tužna sam. Tužna sam zbog svega što se dopušta nad ženama danas, nakon svega što smo prošli i nakon što smo se toliko borili za jednakost, naš jezik, naša percepcija i naša reakcija je ostala gotovo ista.

6358176894550426081849902406_slutshame.imgopt1000x70.jpg (500×250)

Čini se kao da smo u situaciji iz koje nema izlaza. Ako se ponašamo konzervativno i kako bi se reklo, po ps-u, onda nismo dovoljno slobodne, kao da smo zaostale. Ako napravimo bilo što van tih okvira, muškarci, a i žene se osjećaju pozvani lijepiti na nas etikete koje realno ne utječu na njihov život. Stvar je još paradoksalnija kad se od nas očekuje da budemo seksi, ali ne sekualne.

o-SLUT-570.jpg (570×349)

slut-shaming-cant-win.jpg (420×294)

Ono što želim reći jest da same sebe prestanemo gledati kao objekte. U jeziku objekt je ono nad čemu subjekt vrši radnju. Nemojte biti objekti, bilo metaforički, bilo seksualno. Nosite što vam se nosi kad ste van profesionalnog okruženja, ako vam se netko sviđa, idite s njim do granice do koje vi mislite da je prikladno, ne do koje vam netko diktira, bilo to društvo ili osoba s kojom jeste. Uživajte u svojim novcima i svojoj karijeri i u želji da se ostvarite kao majke. Nemojte gledati na majčinstvo i karijeru kao ili-ili izbor. Kao da ćete biti manje vrijedne ako se odlučite za obiteljski život. Jednako vrijedi i ako odlučite biti uspješna žena s karijerom koja možda ne želi udaju i djecu. Ako odlučite imati oboje, prvi put imate pravo, nakon tolikih generacija žena koje su imale samo jednu opciju (ako se jedan prihvatljivi smjer može uopće nazvati opcijom ili izborom) da imate sve što poželite.

200_s.gif (200×200)

Ako vas netko nazove kurvom jer nosite kratku haljinu ili vam se neki dečko sviđa i odlučite napraviti prvi korak, recite mu da odjebe i da mu Lipglossanatomy šalje svoje regards.

fe8d47030c61c58ff9bed4c53a47950b.gif (480×359)

Da, žene uživaju u seksu. Da, žene isto tako mogu imati više od jednog seksualnog partnera. To ih ne čini manje vrijednima.

enhanced-buzz-29843-1428588412-5.jpg (500×382)

Idući put kad vidite curu s dubokim dekolteom na Instagramu, skrolnite dalje bez komentara. To su njene grudi, ona je odlučila s kim ih želi dijeliti i ako vam to ne odgovara, maknite se. Ako vam nešto ne odgovara, a ne utječe direktno na vas, nemate pravo dati svoj glas. Jednostavno nemate. Ne utječe na vaš način života i na način na koji ste slobodni donositi svoje odluke. Da, živimo gdje je prevalentna sloboda govora i gdje bez zadrške možemo reći skoro bilo što ako dodamo ono – bez uvrede. No to i dalje ne čini naše riječi manje uvredljivima kad ih napokon kažemo.

Zapamtite da je svatko heroj svoje priče i kad napokon shvatimo da svaka jedinka koju susrećemo je proživjela svoja iskustva jednako duboko kao mi, jedinstvena je na način na koji sebi dajemo pravo da se zovemo, ima svoj sustav vrijednosti, religije, političkih uvjerenja i načina ponašanja na isti način kao što i mi imamo, kad napokon to osvijestimo, svi naši dodiri s ljudima postaju puno bogatiji, slojevitiji i jednostavno bolji.

A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom? Licemjerje! Izvadi najprije brvno iz oka svog, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svog. Lk 6 41-42

Razumijevanje je najbolje oruđe kojem smo se naučili. Ne dolazi prirodno. Tolerancija za slabe, za neshvaćene i za nepoznato nam ne dolazi prirodno i to je činjenica. Ali, imamo moć da se naučimo tome, ako želimo. Bilo što, ja duboko vjerujem u to jer radim s ljudima, se može riješiti, razumjeti i privesti kraju ako imamo dovoljno hrabrosti da volimo i shvatimo jedni druge.

slut-shaming.jpg (1021×680)

 

Oglasi

11 thoughts on “Slut shaming i štracizam – što je i zašto ga ne smijemo poticati

    • lipglossanatomy kaže:

      Tako mi je drago da se pozitivno reagira na ovu temu koja me muči godinama 🙂 Bilo je i vrijeme da osvijestimo da naše ponašanje ne treba biti vrednovano od strane ljudi koji nemaju doticaj s nama. 🙂

  1. marta kaže:

    posljedica je nazivanje žena slut i štraca. koji je uzrok tome?

    moram priznati da me ovo pogodilo;
    , “a dopuštamo si osuđivati žene koje idu na abortus jer su tako odlučile, jer nemaju financijskih sredstava za uzdržavati novi život” , citraš Sveto Pismo, boriš se za prava djece, spominješ novi život i zalažeš se za abortus? pravo tog začetog djeteta na život je gdje?

    puno si toga izrekla i sa dosta toga se slažem, no nekako i dalje imam osjećaj da ti nije sve to posloženo. mislim da su si same žene krive za mnogo toga, kao što si spomenula žene često žene osuđuju i zagorčavaju život jedne drugima. feminiskinje koje se bore za prava žena to rade na način da trče gole po katedralama. kaj tolko smo “pametne” da nismo uspjele smisliti nijedan drugi način da se borimo za svoja prava?

    ja osobno mislim da smo se same stavile u tu poziciju “brave” kada smo dopustile kontracepciju. tada smo se stavile u pasivni položaj.

    ne mislim da je seks grozan, to je nešto predivno i prekrasno, ali mi vrijedimo puno, i svoje tijelo, srce i dušu bi trebale dati muškarcu koji to zaslužuje, a ne dopuštati da budemo brave koje će netko koristiti kad mu se sprdne.

    • lipglossanatomy kaže:

      Nije poanta u abortusu per se, nije nikad ni bila. Moj stav je bio i ostao – živo biće je mrtvo kad umru sinapse i kad ne mogu više komunicirati jedna s drugom. Isto tako, biće je živo onda kad se napravi prva sinapsa, ako me sjećanje ne vara, to je oko 8og do 10of tjedna što je zakonski rok za abortus. Gdje počinje život? Ako je život stanica, recimo da se pronađe bakterija na Marsu, to bi bio znak vanzemaljskog života. No ako taj isti kalup primjeniš na Zemlju, ubojstvo života može biti kad počešeš nos i odvojiš stanice kože noktima. Više info možeš pronaći na linku http://brainblogger.com/2009/05/10/medical-controversy-when-does-life-begin/

      Kako je definirano sad zakonom, odgovara medicinskom poimanju ljudskog života i ne osjećam se relevantnom niti dovoljno informiranom da govorim o tome. Svatko ima pravo na svoj izbor ako se nađe u toj situaciji i mislim da su žene koje nisu u tako dobroj situaciji kad “ostanu” trudne i odluče zadržati dijete jako hrabre. Isto tako, mislim da su jednako hrabre žene koje se odluče na hrabri korak da pobace, ako osjete da nisu u situaciji odgovorno se brinuti za novi život.

      Ovo što ti spominješ je ono što ja smatram za “militantni feminizam” i mislim da je trčanje gole po katedralama ne samo glupo, nego i pokazuje užasnu razinu nepoštovanja prema religiji i vjeri koju velika većina ljudi drži za okosnicu svojih moralnih kompasa. Nema potrebe za takvim akcijama i žene se mogu pokazati kao jednako sposobne kao muškarci bez takvih glupih poteza. Tu se slažemo.

      Seks nije grozan u kojoj god mjeri bio prakticiran. Jednako je vrijedno ako se netko čuva do braka i to mi je super, naravno. Ali nemam potrebu da osuđujem ili smatram manje vrijednom odlukom ženu koja odluči imati više partnera prije nego pronađe onog za kojeg misli da je taj s kojim želi provesti ostatak života. Da je seks jedino mjerilo dobre veze, stvari bi bile puno drugačije.

      Ne mislim da je kontracepcija gdje smo si dopustile da budemo “brave”. Mislim da je metafora potpuno nepotrebna i da ju treba odbaciti od starta. U seksu sudjeluju dvije osobe. Ako ne, to je onda krivično djelo. Nema tu jednog ključa niti jedne brave. Kontracepcija je puno toga dobroga donijela jer daje ženi pravo da se zaštiti u slučaju neželjene trudnoće i svih onih priča o samohranim majkama koje su ostale same. Mislim upravo suprotno – ako koristiš kondome ili pilule da brineš o svom zdravlju i o načinu na koji odgovorno koristiš pravo da se seksaš kao i svaki muškarac.

  2. Leah Lilith kaže:

    Wow! To je to! Potpisujem!
    I sama sam bila prozivana zbog istog “problema” kao i ti. Također s 14, drugi put zbog sexa i to sa 17. Nešto malo kasnije, nakon duboke depresije i osuđivanja okoline sam došla do pitanja zašto uopće živim, postojim… I jednostavno mi se dogodio neki klik u glavi kad sam shvatila da me ladno zaboli k**** za sve i svakoga, da ću radit što želim i u čemu uživam i iskoristit ovaj život na najbolji mogući način i kako samo meni odgovara, a ne drugima. Ne govorim da sam postala promiskuitetna ili slično, nego da živim kako želim bez brige na pameti. 😀 I stvarno je jeben osjećaj! ❤

    • lipglossanatomy kaže:

      Mislim da imamo previše zadrške oko definicije promiskuitetnog. Ono što je promiskuitetno za jednu osobu, ne mora nužno biti za drugu. 😀 Kako god bilo, drago mi je da ti je super i da ne dopuštaš da te itko učini manje vrijednom zbog načina na koji odlučiš živjeti. Pa nekad se seks prije braka čini abnormalno nepoželjnim – za ženu. Danas kad čujem takvo što, jednostavno odignoriram.

  3. Verica kaže:

    Da, tema je odlicna. Pronasla sam sam se u mnogim djelovima. Kod mene je islo toliko daleko da su me clanovi obitelji i majka nazivali kurvetinom, ne zbog toga jer to u stvarno jesam ili nisam, to je nacin da zensku jedinku “spustis”, kad nemas argumenata u raspravi, kad osjetis ljubomoru ili bilo kakvo drugo nezadovoljstvo prema zenskoj osobi. Nakon dugo godina, terapija, popijeni tableta, shvatila sam da je do njih, nije do mene. Na meni je da shvatim da oni imaju sa sobom problem, na meni je da se nasmijem i ostanem mirna. Ne uzimaj srcu tudje komplekse. Kriva Drina se ne moze ispraviti. Svako dobro 🙂

  4. Zimzeleni cvijet kaže:

    Kao osoba koja je 10 godina starija od tebe reći ću ti da sam i ja u tvojim godinama bila ljuta na cijeli svijet jer nije onakav kakav su nam ga predstavljali. Uče nas da smo svi ravnopravni, da se ne smijemo vrijeđati bla bla bla i kad netko ne bi bio takav tako bih se ljutila i željela da svatko shvati što je ispravno, a što nije jer i nije mi bilo jasno kako netko to ne shvaća jer jbm učili su nas tome.
    Znaš šta… nije uopće tako. Ima nas raznih, ali baš raznih. 7 milijuna ljudi i 7 milijuna različitih mišljenja i nema smisla ispravljali krive drine i uvjeravati ljude u suprotno kada će uvijek biti onih koji se neće slagati s tobom, dapače s onim što svijet propagira kao jedinim ispravnim. Ono što možeš napraviti da se okružiš s ljudima do kojih ti je stalo i da te se samo njihovo mišljenje tiče. Ako si sretna i okružena ljudima koji te vole, ničija te ružna riječ ne može pogoditi. Jer svatko ima pravo na mišljenje, kako na lijepo tako i na ono ružno. Ali od osoba do kojih ti nije stalo ne treba ti biti stalo niti do njihovog mišljenja. Vidjet ćeš kada budeš nešto starija (cca 28) i faks i sve te stvari budu iza tebe, kad počneš raditi da ćete sve manje brinuti mišljenje drugih. Jer jednostavno odrasli ljudi se manje zamaraju s time tko je što obukao i što je time htio reći. Recimo da se ljudi više cijene kakva je netko osoba i to procjenjuju na osnovu vlastitih interakcija s tom osobom, a manje se brinu o nečijem imidžu (iako je i on bitan). To su godine kada ćeš se smijati ovakvim problemima jer ćeš naići na puno veće (posao, kolege, preživljavanje, uživanje, obiteljski odnosi…). Ne mislim time umanjiti značaj ove teme, nego želim ti reći da se manje brineš što drugi (osobito nebitni) ljudi misle bilo o tebi, a još manje o drugima jer na kraju krajeva to ne možeš promijeniti, a može te spriječiti da uživaš u životu. I najsavršenijoj osobi ljudi će naći nešto za zamjeriti. Treba li se zbog toga ona mijenjati? NE.

  5. Marijana Salvaje Ex Marić kaže:

    Odličan post!
    Ja sa svojih 43 godine sam sada u situaciji da sve te stvari objasnim svojoj kćerki od 14 godina. Pokušavam joj objasniti stvari onakvima kakve u životu jesu, a ne kakvima ona misli da jesu. Učim je da brzopleto ne stupa u intimne odnose, ali isto tako s njom otvoreno razgovaram što ako se to dogodi. Učim je kako pravilno da se zaštiti prvenstveno zbog svog zdravlja.
    Tračanja, vjeruj mi, ima i kod žena moje dobi i to puno više nego što možeš zamisliš. Jedna moja kolegica, koja mi može skoro biti mama, se nakon razvoda ponovno udala. Priče koje su tu njenu udaju pratile su jako, jako ružne.
    Mišljenja sam da svaka žena ima pravo samostalno odlučiti što i kako će učiniti sa svojim životom. Isto tako smatram da je dužnost svake mame da svoju kćer uputi i objasni joj sve moguće razvoje situacija, a ona će kada (i ako) do toga dođe tada moći puno bolje samostalno odlučiti.

  6. Dana kaže:

    Bravooo!!!!! Po nekim komentarima, vidim da je veći problem što neke žene sebe smatraju manje vrijednima u odnosu na muškarce i daju si manje prava nego muškarcima. Tužno je kad žena sama izabere da nije jednako vrijedna i da nema jednaka prava.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s